Troškovi života u Hrvatskoj kucaju na novčanik
Troškovi života u Hrvatskoj postaju sve veći, a plaće ne prate tempo. Zamislite da idete u trgovinu po “nešto osnovno”. Izađete van s dvije vrećice i minusom na kartici. Dobro došli u Hrvatsku, gdje su troškovi života u konstantnom sprintu prema gore, dok plaće… pa, šetaju.
U zemlji gdje se grickanje bureka pretvorilo u luksuzni ritual, realnost mnogima miriše na preživljavanje. Pogledajmo što nas zapravo košta život u Hrvatskoj i koliko zaostajemo za ostatkom Europe (osim kad je u pitanju broj kafića po glavi stanovnika – tu smo prvaci).
Brojke koje bole (ali i otvaraju oči)
Prema Numbeo podacima, prosječni mjesečni troškovi četveročlane obitelji u Hrvatskoj iznose oko 2.608,4 eura – bez stanarine. Za samca, ta brojka je oko 745 eura. Ako uzmemo u obzir prosječnu plaću u zemlji, jasno je da matematika ne ide u korist prosječnog Hrvata.
Na primjer, najam stana u Zagrebu od 681 € + režije od 160 € = 841 €. A sad reci to prosječnoj plaći i gledaj kako ti se smije u lice. To su realni troškovi života u Hrvatskoj koje većina ljudi osjeti svaki mjesec.
EU? Više kao Eh-U.
Cijene hrane u Hrvatskoj porasle su za gotovo 27% u posljednje četiri godine. U Europskoj uniji? Malo više – oko 33%. Ali razlika nije u postocima, već u kontekstu. Jer kad u Njemačkoj poraste cijena mlijeka, ljudi to primijete. Kod nas – to često znači da netko ostaje bez nečeg drugog.
U Njemačkoj te iste skuplje namirnice znače manje jer su prosječna primanja višestruko veća. Kad njima cijena kruha poraste s 1,20 € na 1,40 €, to je nelagodna promjena. Kad nama poraste s 0,90 € na 1,30 €, to je kraj doručka za dio kućanstava.
Prema analizi Hrvatske narodne banke, svih 20 odabranih prehrambenih artikala skuplje je u hrvatskoj internetskoj trgovini nego u njemačkoj. Da, skuplje – iako naši standardi nisu ni blizu.
Posebno je porazna činjenica da su neki artikli kod nas i dvostruko skuplji – a riječ je o osnovnim proizvodima poput brašna, ulja, šećera, pa i tjestenine. Znači, dok Nijemac kupuje pastu i vino za večeru, Hrvat razmišlja hoće li kupiti kruh i litru ulja za preživljavanje tjedna.
Još uvijek mislite da je Lidl tamo jeftiniji jer je “veći”? Nije. Samo smo mi – skuplji. I manji. I podložniji manipulaciji tržišnih igrača koji znaju da nemamo baš izbora. Ni konkurenciju. A kad tržište izgubi ravnotežu, cijene plešu. Naš račun se naravno prazni dok troškovi života rastu.
Gdje ide naš novac?
- Hrana? Da.
- Stanarina? Pogotovo.
- Gorivo? Vječna lutrija.
- Neplanirani troškovi? Stalni gosti.
Ovo su konkretni troškovi života u Hrvatskoj koji svakodnevno opterećuju kućne budžete. A o zdravstvu i obrazovanju… možda u idućem blogu. Za sad se držimo onoga što nas svakodnevno udara po džepu.
Kako preživjeti, a ne samo preživljavati?
Tu uletava WorldAmor s konceptom koji zvuči kao utopija, ali nije: kupuj pametno i istovremeno pomaži. Klikneš na trgovinu, kupiš ono što ti treba, a dio odlazi u donaciju po tvom izboru. Nema skrivenih troškova, nema okolišanja. Samo šoping s mozgom i srcem.
Kako Hrvati preživljavaju do kraja mjeseca uz ovakve troškove žvota?
Uz prosječnu plaću i troškove života u Hrvatskoj koji ne staju ni kad ti stane srce pred blagajnom, sve više ljudi okreće se trikovima za preživljavanje. I to nije metafora – to je nova ekonomija domaćinstva. Svaka akcija se prati kao da je Black Friday, aplikacije za usporedbu cijena postaju nova forma samopomoći, a second hand više nije rezerviran za hipstere i vintage entuzijaste – sad je to stvar opstanka.
Kupuje se vani, preko granice, na platformama koje ne pitaju za IBAN nego nude stvarne popuste i dostavu koja ne košta koliko i proizvod. Sve više ljudi otkriva i domaće alternative – poput WorldAmora, gdje svaka kupnja može imati i društvenu svrhu.
Pametna kupovina, cashback modeli i odabir proizvoda koji donose dodatnu vrijednost postaju dio svakodnevice. Ne zato što je to trend, već zato što je to – nužnost. Više ne kupujemo samo ono što želimo, već ono što ima smisla. Ono što nas ne osiromaši. Ono što, u idealnom slučaju, pomaže i nekome drugome – jer u svijetu gdje je euro sve teži, solidarnost postaje valuta s najdužim rokom trajanja.
U tom novom ekonomskom pejzažu, kupac nije samo potrošač – on je strateg, pregovarač, a ponekad i sitni mag marketinške otpornosti. Jer ako već moramo brojati svaki cent, neka bar svaka ima svrhu.
Zaključak: Kad život postane luksuz, pamet postaje strategija
U zemlji gdje se život sve više plaća na rate, a jamstvo ne postoji ni za realna očekivanja, vrijeme je da se okrenemo pametnijem trošenju. Informiraj se, usporedi, budi taj koji klikne gdje ima smisla. Usporedba s drugim EU zemljama pokazuje da, iako su neki troškovi niži, kupovna moć ostaje problem. Važno je biti informiran i tražiti načine za optimizaciju troškova, bilo kroz odgovornu kupovinu ili druge strategije štednje.
Možda ne možemo promijeniti inflaciju. Ali možemo birati kako kupujemo.
Troškovi života…