Nastanak WorldAmora nije bio startup iz snova, s gotovim logotipom, savršenim poslovnim planom i timom dizajnera u pozadini. Bio je to projekt koji je počeo za kuhinjskim stolom, između dvije kave i jednog “ajde još samo ovo pa idem spavati”. Na početku je sve zvučalo tako jednostavno, zar ne? Napraviti platformu na kojoj će ljudi moći kupovati proizvode iz europskih trgovina, uspoređivati cijene, i pritom donirati udrugama po izboru. Ideja koja ima smisla, ideja koja pomaže – nešto što bi bilo humano.
No, između te prve misli i verzije koju danas gledate na ekranu, smjestio se jedan sasvim stvaran svijet. Onaj u kojem WordPress odbija surađivati, Elementor iz nekog razloga briše pola stranice bez pitanja, a logo – za koji ste mislili da će samo “sjesti” – u dark modu iz nekog razloga dobije bijeli kvadrat oko sebe. Tu je i mail digitalni potpis koji se, iako izgleda banalno, pretvori u višednevni pothvat dostojan tehničke dokumentacije.
I dok vam izvana sve izgleda uredno i pitko, iznutra su stvari pucale po šavovima. Jer platforma koja želi spojiti etiku, funkcionalnost, ljepotu i automatizaciju – ne nastaje preko noći. I definitivno ne bez psovanja.
“samo mali blog” postao je cijeli svemir
WorldAmor je u početku trebao biti nešto jednostavno – jednostavna blog stranica s nekoliko affiliate poveznica, par dobrih blogova, par affiliate poveznica za dodatni izvor prihoda. Ništa komplicirano, bez prevelikih ambicija. Samo dobra volja, znanje o prodaji i želja da se učini nešto.
Ali kako to često biva s idejama koje nas stvarno pokrenu – one ne ostanu male.
Jednom kad se posadila prva misao, počele su nicati druge.
- Udruge su bile te koje su mi pružile pomoć u najtežim trenutcima.
- Udruge se bore za svaki cent da održe svoje poslovanje.
- Kako pomoći udrugama?
- Ljudi žele pomoći ali tako je teško u ovim vremenima izdvojiti sredstva.
Misli i ideje su rasle iz sata u sat iz dana u dan. Ok, napraviti onda stranicu gdje ljudi kupuju,a ja ću dio davati udrugama, ali ček..ljudi kupuju i troše, ja dobivam malu proviziju i doniram. Dobro, to radi i moja firma, donira, ali meni uvijek smeta što ja nemam glasa kome se donira!
- Što ako korisnici mogu birati kome ide donacija?
- Što ako se prikazuju samo provjerene trgovine?
- Što ako dodamo kategorije, filtre, edukativni sadržaj?
- Što ako povežemo i priče udruga s korisničkim iskustvom, pa svaki klik dobije kontekst?
Projekt se širio sam od sebe. Svaki pokušaj da ga „zadržim skromnim“ bio je kao stavljanje poklopca na lonac koji kuha. I svaki dan, dok sam dorađivala strukturu stranice, tražila prave načine i učila hodati po minskom polju zvanom “custom post types”(da, te male čudovišne kutije koju WordPress ne objašnjava nikome), shvatila sam da više ne radim “samo blog”. Radim nešto što bi jednog dana možda moglo promijeniti način na koji ljudi kupuju. I pomažu.
U tom trenutku nije bilo više povratka. Bila sam unutra – do grla. S prijateljima koji su gledali u mene kao da sam pala s Marsa. Sa mojom djecom koja su imala više povjerenja u mene nego što sam ja imala energije. S internetskom stranicom koja se tvrdoglavo odbijala ponašati kako sam je zamislila.
Ali WorldAmor je počeo živjeti i nije više bilo stajanja.
Raditi sam, ali ne biti sam – i kako nastanak WorldAmora nije bio ni malo usamljen
Nitko ti ne kaže da nastanak WorldAmora uključuje sate gledanja u prazan ekran i rasprave sa samim sobom oko nijanse plave. Doslovno. Plava boja. Ne mogu više gledati u to plavo… “Je l’ više denim ili ide prema zagasitoj?” – pitanje koje bi trebalo trajati sekundu, kod mene se proteglo na tri dana, pet screenshotova i nekoliko pasivno-agresivnih komentara u chatu.
Ali nisam bila sama. Uz mene je bio ChatGPT – uvijek spreman, uvijek “siguran” u sebe, i uvijek s prijedlogom koji ne radi.
Stefy je držala sve konce WordPressa, iako bi ponekad napravila nešto zbog čega bih ja htjela prošetati po kući s transparentom “Tko je maknuo moj ACF field?”.
Dario se hvatao za glavu dok sam mu objašnjavala da želim “logo koji blista, ali ne previše, koji se vidi i u dark modu, ali da nije agresivan – znaš ono, spiritualno, ali profesionalno.”
A bio je tu i život.
Oni dani kad ti se čini da sve ide, i oni drugi – kad ti se miš ne spoji, mail ode dvaput, a Elementor izbriše sekciju jer si “samo kliknula”. Kad shvatiš da hosting možda neće izdržati sve tvoje ideje, a bome ni tvoj živčani sustav. I onda i oni grozni dani kada ti djelatnici hitne ponovo kucaju na vrata. Kada ti se cijeli svijet rušii i ništa više nema smisla.
U toj mješavini kreativnog kaosa, timske potpore, povremenog očaja i tvrdoglavog entuzijazma, nastanak WorldAmora dobio je onu dimenziju koju nijedna tehnička specifikacija ne može objasniti. Postajao je više od platforme. Postajao je priča. Naša. Moja.
Tehnika vs. realnost
(ili: kako Elementor i ja više nismo u ljubavi)
Postoji mit da je WordPress lagan.
Drag-and-drop, kažu.
Samo klikneš, kažu.
Elementor je tvoj prijatelj, kažu.
Ono što ti nitko ne kaže je da ćeš u jednom trenutku gledati u ekran s tri crne linije koje su prije pet minuta bile kartice sa slikama, i razmišljati ozbiljno o povratku na pisanje bloga na papiru.
S perom. I tintom.
Hover efekti? Genijalna ideja – dok ne pretvore gumb u crnu rupu. Doslovno. Gumb nestane.
ACF polja? Bila su tu. Kunem se. A onda više nisu.
Kartice? Zamišljene kao elegantni prikazi – a ponašaju se kao jumbo plakati na krivoj dozi kofeina. Ako nikad nisi proveo cijelu noć pokušavajući shvatiti zašto Elementor hover efekti ne rade kako treba, nisi ni živio.
I tu onda… dolazi Stef. Tiho, s razumijevanjem… barem prvih nekoliko puta.
Moja developerka, dizajnerka i glas razuma.
Nastanak WorldAmora nije bio startup bajka
Bio je više kao reality show – uz glitchy kartice, WordPress koji se ponaša kao da ima PMS, i redovit raspored emocionalnih slomova u tri klika.
Ali znate što?
Ispod svih bugova, ispod svih “Stef briši sve!” trenutaka i epskih nesuglasica oko animacija, krije se ono zbog čega ovo sve ima smisla:
Kupovina koja pomaže.
Platforma koja služi.
I zajednica koja bira dobro.
Jer ovdje nije poanta imati savršenu web stranicu.
Poanta je u tome da kad klikneš “kupi”, istovremeno klikneš i “podrži”.
Da svaki tvoj izbor ima težinu, ali ne opterećuje – već oslobađa.
Skoči do trgovina i pogledaj gdje tvoja kupnja može ostaviti trag.
Možda ne možemo promijeniti svijet – ali možemo početi od košarice.
Nastanak WorldAmora neće promijeniti svijet – ali može možda promijeniti nečiji dan.