Mir.
Ponekad ne dođe s riječima, nego s tihim korakom kopita po zemlji.
Ne dolazi kroz lijekove, ni kroz tišinu sobe — nego kroz pogled konja, kroz povjerenje koje se gradi bez ijedne izgovorene rečenice.
Terapijsko jahanje nije samo aktivnost. Nije ni hobi.
To je susret.
Susret čovjeka i životinje u trenutku gdje se događa nešto neobjašnjivo, ali stvarno.
Gdje i konj i čovjek istovremeno pronađu ono što su možda davno izgubili: mir.
U tom jednom koraku — kad dijete s teškoćama ravnoteže po prvi put samostalno sjedi, ili kad konj koji je bio zaboravljen ponosno krene naprijed — događa se čudo.
Ali pravo pitanje nije tko tu pomaže kome.
Nego: Tko zapravo spašava koga?
Što je terapijsko jahanje i zašto donosi mir
Terapijsko jahanje je oblik aktivnosti koji koristi interakciju s konjima za unapređenje fizičkog, emocionalnog i socijalnog stanja osoba s teškoćama. No ono što ga razlikuje od drugih terapija nije samo pristup – već doživljaj. Doživljaj koji nosi mir, osjećaj sigurnosti i prihvaćenosti, kakav je teško pronaći u svakodnevici punoj prepreka.
Za mnogu djecu s invaliditetom, terapijsko jahanje znači prvi put osjetiti kontrolu nad tijelom koje inače ne sluša. Kretanje konja aktivira mišiće, potiče ravnotežu, regulira tonus i motoriku. No osim toga – ono budi osmijeh. Donosi osjećaj “mogu”, “vrijedim”, “osjećam”.
Konj ne postavlja pitanja. Ne osuđuje. Ne traži riječi. On jednostavno postoji – kao partner. I upravo u toj tišini stvara se prostor gdje se dijete osjeća slobodno.
Roditelji govore o napretku, ali još više o nečemu suptilnijem: unutarnjem smirenju, manjoj tjeskobi, boljem spavanju, vedrijem raspoloženju. Terapijsko jahanje ne donosi samo fizički napredak, već obavija dijete u stanje prisutnosti koje suvremeni svijet teško pruža.
Više o učincima terapijskog jahanja možeš pronaći na Hrvatskom savezu za terapijsko jahanje.
Pogledaj i profil Udruge KAS na WorldAmor platformi – gdje konji i djeca zajedno rastu.
U svijetu buke, konj uči dijete kako da sluša sebe.
I upravo zato, terapijsko jahanje nije luksuz. To je potreba. I to je – put prema miru.
Konji koji liječe – susret bez riječi
Postoje susreti koji ne trebaju prijevod. Pogled koji kaže “tu sam”. Pokret koji ne traži ništa zauzvrat. Upravo takvi su konji – prirodni empati, sposobni prepoznati stanje osobe ispred sebe, bez da itko išta kaže.
Istraživanja i praksa potvrđuju ono što mnogi već znaju intuitivno – konji mogu osjetiti tjeskobu, nesigurnost, radost i bol. Njihova reakcija je nenametljiva, ali moćna: približavanje, stajanje uz rame, polagani hod u istom ritmu kao osoba. Za one koji teško izražavaju emocije, pogotovo djecu s teškoćama u razvoju, ovo je komunikacija koja ne traži riječi – i upravo zato stvara prostor za mir.
“Naši konji znaju kad dijete ima loš dan. Oni mu samo stoje uz rame. To je više nego što riječi mogu reći.”
— terapeutkinja iz Udruge KAS
Terapijsko jahanje koristi ovu intuitivnu povezanost u svom punom kapacitetu. U ritmu koraka, kroz dodir grive i osjećaj stabilnosti, događa se nešto dublje – prisutnost. Dijete koje je inače rastreseno, preopterećeno ili zatvoreno, na konju postaje sabrano, prisutno, povezano.
I upravo zato Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) podržava korištenje terapija uz pomoć životinja u rehabilitacijskim i psihosocijalnim procesima. Više o tome možeš pročitati ovdje.
Mir ne dolazi uvijek iz tišine – ponekad dojaše.
Ali tko spašava konje?
Kad govorimo o terapijskom jahanju, često ističemo koliko konji pomažu ljudima. No rijetko se zapitamo: tko spašava njih?
Mnogi konji u terapijskim centrima nisu kupljeni kao elitne životinje. Neki dolaze iz teških uvjeta – napušteni, ozlijeđeni, zaboravljeni. Bivši trkaći konji, školski konji koje su odbacili jer više nisu “brzi”, konji koji su preživjeli nebrigu – oni koji su izgubili svrhu u očima svijeta.
U terapijskim udrugama poput KAS-a, ti konji dobivaju drugu priliku. Ne samo da se oporave fizički, već da ponovno postanu važni, potrebni. Da budu viđeni ne zbog svoje snage, već zbog blagosti.
I dok pomažu djeci pronaći mir, oni sami pronalaze novi život – onaj u kojem nisu alat, već partner. I upravo zato ova priča nije jednostrana.
Jer ponekad, konj koji nosi dijete – i sam je nošen.
Spašavamo jedni druge. I to je ono što ovu priču čini stvarno čudesnom.
Udruga KAS – mjesto gdje mir postaje stvarnost
U Sisku, na prostoru gdje se često čuje buka svakodnevice, postoji kutak u kojem se mir ne traži – već stvara. Tamo djeluje Udruga KAS, mjesto na kojem djeca s teškoćama u razvoju, njihovi roditelji i terapeuti svakodnevno svjedoče snazi terapijskog jahanja.
KAS nije samo terapijski centar – to je zajednica. Tu se svaki konj poznaje po imenu, svako dijete ima svoj ritam, a svaka terapija je trenutak duboke povezanosti. Ovdje, konji nisu sredstvo – oni su saveznici. U miru, u napretku, u osmijehu koji dođe tiho, ali ostane dugo.
Kako bi nastavili pružati ovu neprocjenjivu podršku, Udruga KAS organizira prodajnu izložbu slika 24. 6. 2025. u Odgojno-obrazovnom kulturnom centru na adresi Rimska 19, Sisak. Sav prihod ide za kupnju novog konja i prikolice za prijevoz, što će omogućiti još većem broju djece pristup terapijama.
Više o samoj izložbi pogledaj ovdje
Profil udruge KAS na WorldAmoru: https://worldamor.com/udruge/kas
Svaka slika, svaka donacija, svaka riječ podrške – dio je lanca dobrote koji nosi i djecu i konje prema nečemu većem: prema miru, jednakosti i vidljivosti.
Kad tišina postane odgovor
Terapijsko jahanje nije samo program. To je susret.
Između onih koji ne mogu reći što osjećaju, i onih koji osjećaju bez da išta kažu.
U svijetu koji nas često tjera na brzinu, postignuće i glasnost, terapijsko jahanje nas podsjeća na vrijednost tišine, na moć prisutnosti, i na to da se najvažnije stvari često događaju daleko od očiju javnosti. U štali, na polju, u pogledu između konja i djeteta.
U tim trenucima — mir ne postaje samo riječ, već iskustvo.
I zato, kada se pitamo tko spašava koga, možda odgovor ne trebamo tražiti.
Jer kad dijete pronađe ravnotežu, a konj pronađe svrhu —
svi smo spašeni.
🧡 Zato… kupujte kroz WorldAmor i podržite udruge poput KAS-a.
Svaka vaša kupnja nije samo klik — to je korak konja koji nosi dijete prema osmijehu.
To je podrška onima koji spašavaju, ali i bivaju spašeni.