Stabilno financiranje udruga iz alternativnih izvora bitnije je danas nego ikada prije. U travnju 2025., Ujedinjeni narodi najavili su rezanje 20% osoblja Ureda za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA), zbog naglog smanjenja financiranja. Najveći donator, Sjedinjene Američke Države, povukao je sredstva, ostavljajući UN agenciju s manjkom od 60 milijuna dolara. Za mnoge je to još jedan suhoparan naslov. Za civilni sektor – to je zvono na uzbunu.

OCHA djeluje u više od 60 zemalja, koordinira pomoć i zagovara prava onih koji su u najtežim krizama. Kada i takva globalna agencija, s višedesetljetnim iskustvom i infrastrukturom, doživi ovakvu destabilizaciju – što to znači za lokalne udruge koje ovise o znatno manjem budžetu i često tek jednoj donaciji?

Trickle-down efekt reže i ono što je već tanko

Kad veliki povuku sredstva, to se ne zaustavlja na njima. To se slijeva niz cijeli sustav. Zove se trickle-down rezanje ili lavinski efekt – i djeluje brutalno. Veći akteri povuku projekte, manji gube partnere, lokalne udruge ostaju bez podrške, a zajednice bez konkretne pomoći. Kako bi udruge mogle planirati dugoročne projekte i odgovarati na potrebe zajednice, stabilno financiranje udruga postaje ne samo poželjno, već nužno.

Bez sigurnih izvora prihoda, mnoge organizacije su prisiljene gasiti aktivnosti ili u potpunosti zatvoriti svoja vrata. Stabilno financiranje znači mogućnost zapošljavanja stručnjaka, ulaganja u edukaciju i kontinuirano pružanje pomoći onima kojima je najpotrebnija. Umjesto da ovise o povremenim natječajima i neizvjesnim donacijama, udruge trebaju sustav koji osigurava dugoročnu stabilnost. Vlade, donatori i zajednice moraju zajedno osmisliti modele koji omogućuju stabilno financiranje udruga kako bi se osigurala održiva promjena i društveni napredak.

Bez stabilnih izvora financiranja, većina lokalnih udruga je doslovno jedan račun ili jedna nepodignuta tranša od gašenja. I tu je problem: potrebe rastu, ali sredstva – padaju.

Zašto je stabilno financiranje pitanje opstanka, a ne luksuz

Većina udruga preživljava projektno – od natječaja do natječaja. U tim uvjetima ne možeš planirati, rasti, zapošljavati, niti ulagati u digitalizaciju, edukaciju ili inovaciju. A to su upravo alati koji čine razliku između stagnacije i stvarne promjene.

Kad postoji dugoročno financiranje, udruga može:

Zaposliti stručne osobe umjesto oslanjanja na volontiranje do izgaranja.
Izgraditi krizne fondove za nepredviđene situacije.
Digitalizirati poslovanje i osigurati kontinuitet.
Imati glas koji se čuje jer ne ovisi o tome hoće li se nekome svidjeti narativ.

Što se događa kad udruge ostanu bez podrške?

Udarac nije samo za zaposlenike. Udarac je za:

djecu s teškoćama čiji su asistenti povezani s udrugama,
starije koji dobivaju topli obrok preko civilnog sektora,
žene u skloništima,
nezaposlene koji prolaze edukacije,
i sve one koje sustav ne prepoznaje dovoljno brzo ili uopće.

Kad nestanu udruge, rupa ostaje. I nitko je ne popunjava preko noći.

Što možemo (i moramo) učiniti?

Diversifikacija prihoda: crowdfunding, članarine, usluge, edukacije, donacije građana – nitko više ne može računati na jedan izvor.
Platforme poput WorldAmora: koje preusmjeravaju dio online kupovine direktno prema udrugama, bez dodatnog troška za građane.
Zagovaranje kod institucija: da se stvore mehanizmi temeljitog, a ne samo projektno ograničenog financiranja.
Međusobna solidarnost: male udruge koje se umrežavaju i dijele resurse, znanje, infrastrukturu.

Zaključak

Ako jedna UN agencija može pasti zbog gubitka jednog donatora, jasno je koliko je krhak sustav podrške čak i na najvišim razinama. Lokalne udruge nemaju luksuz stabilnih milijuna – one imaju entuzijazam, posvećenost i često improvizaciju.

No bez sigurnih financijskih temelja, nijedna vizija ne preživi. Vrijeme je da to prestane biti nečiji tuđi problem – i postane zajednička borba. Jer kad nestanu udruge, ne nestaju samo projekti. Nestaju i ruke koje pomažu kad institucije zakasne.

I nitko to ne osjeća prvi – kao oni koji su oduvijek bili na dnu tog sustava.

Izvori i kontekst

Vijest o rezovima u UN agenciji OCHA: AP News – UN agency to slash staff amid funding crisis

U travnju 2025., UN-ova agencija OCHA objavila je da će zbog smanjenja donacija, posebno iz SAD-a, morati smanjiti svoje osoblje za 20%. Ovo smanjenje utječe na više od 60 zemalja i ističe ranjivost globalnog humanitarnog sustava.

Za dublje razumijevanje šireg društvenog konteksta i globalnih izazova, pročitaj i Hrvatska i klimatske promjene: Izazovi i odgovori na globalnu prijetnju.